Pređi na sadržaj

F. G. Lorka

Krvave svadbe

Na dan venčanja Nevesta beži sa Leonardom, svojim bivšim ljubavnikom. Mladoženja ih progoni i dvojica muškaraca ginu u borbi noževima.

Osnovni podaci

Autor
F. G. Lorka
Originalni naslov
Bodas de sangre
Epoha
Modernizam
Žanr
Tragedija
Praizvedba
1933. (napisana 1932)
Jezik originala
Španski
Struktura
Tragedija u tri čina i sedam slika, u stihu i prozi
Mesto i vreme radnje
Ruralna Andaluzija, početak 20. veka

Fabula

Majka, čiji su muž i jedan sin ubijeni u zavadi, boji se za sina koji je ostao. On hoće da oženi Nevestu, koja ipak nije zaboravila Leonarda, oženjenog rođaku, sa kojim je bila u vezi. Leonardo je i sam nesrećan u braku.

Na dan venčanja Nevesta beži sa Leonardom. Mladoženja i porodica kreće u poteru. U šumi, Mesec i Prosjakinja, koja je Smrt, pokazuju put. Dvojica muškaraca se bore noževima i obojica ginu.

Nevesta se vraća i tvrdi Majci da je ostala čista, ali da ju je neodoljiva strast odvukla. Majka ne želi da je sluša, ali na kraju ostaje s njom u bolu. Drama se završava oplakivanjem žena.

Lica

  • Majka

    udovica, želi da sačuva sina

  • Mladoženja

    njen jedini preživeli sin

  • Nevesta

    mlada žena

  • Leonardo

    Nevestin bivši ljubavnik

  • Leonardova žena

    Nevestina rođaka

  • Mesec

    alegorijski lik

  • Prosjakinja (Smrt)

    alegorijski lik

Analiza

Ključne teme

  • Strast i čast

    Strast je jača od društvenih pravila i vodi u smrt.

  • Krv i sudbina

    Porodična osveta i nož čine neizbežan krug.

  • Uloga žene

    Žene u drami nose bol, a muškarci ga ostavljaju.

Simboli i motivi

  • Nož

    Prisutan od prvog do poslednjeg prizora.

  • Mesec i Smrt

    Mistična strana drame, u stihu.

  • Krv

    Nasleđe porodice i zemlje.

Istorijski i književni kontekst

Federiko Garsija Lorka (1898–1936) zasniva dramu na stvarnom događaju u Almeriji 1928, o kom je čitao u novinama. Prvi put je izvedena 1933. u Madridu.

Lorka spaja narodnu poeziju Andaluzije, ritual i stih u modernoj tragediji.

Na sceni

Lorkin stih i alegorijski likovi zahtevaju poetski pristup režiji, ali ne na račun stvarnosti strasti.

Završno oplakivanje žena mora da deluje kao ritual, a ne kao melodrama.

Nasleđe i recepcija

„Krvave svadbe” su najigranija Lorkina drama i smatraju se vrhuncem španske poetske tragedije.

Lorka je ubijen u avgustu 1936, na početku Španskog građanskog rata.

Produkcije i adaptacije

Arhiva produkcija za ovo delo se još dopunjuje; u nju ulaze samo podaci sa proverljivim izvorom. Imate program, fotografije ili snimak predstave „Krvave svadbe“? Pošaljite ih na info@kulturnielement.org uz podatak o izvoru i upisaćemo ih u arhivu.

Pojmovi uz ovo delo

Izvori

  1. Osnovni podaci o delu (autor, epoha, godina, žanr, jezik): baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“

Tekst je samostalno napisan na osnovu navedenih izvora; nije prevod ni prepričavanje pojedinačnog članka. Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam – ispravljamo je uz navođenje izvora. Kako proveravamo podatke.