Pređi na sadržaj

1933–2002 · Jovan Hristić

Jovan Hristić

Srpski pesnik, dramski pisac, pozorišni kritičar i profesor dramaturgije, autor intelektualnih drama.

Jovan Hristić je srpski pisac intelektualnih drama koje preispituju antičke mitove i istoriju. Bio je i esejista.

Osnovni podaci

Rođen
26. avgust 1933.Beograd
Umro
20. jun 2002.Sremska Kamenica
Epoha
Posleratna drama
Jezik
Srpski
Žanr
Intelektualna drama
Stvaralaštvo
1960-e–2002.
Dramskih dela
5
U arhivu
1 delo

Biografija

Jovan Hristić rođen je 26. avgusta 1933. u Beogradu. Završio je Drugu mušku gimnaziju, studirao je arhitekturu i filozofiju, a na Filozofskom fakultetu diplomirao je 1958. godine. Najpre se pojavio kao pesnik: prvu knjigu stihova objavio je 1954, a „Aleksandrijska škola“ izašla je 1963. Prevodio je i T. S. Eliota.

Bio je redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, urednik u izdavačkoj kući „Nolit“ (pozorišna i dramska edicija) i dugogodišnji pozorišni kritičar. U oceni kritike, jedan je od najznačajnijih srpskih pozorišnih teoretičara i kritičara druge polovine 20. veka; među njegovim knjigama su „Čehov dramski pisac“ i „O tragediji“, a kao profesor je oblikovao naraštaje dramaturga i kritičara.

Drame je pisao od početka šezdesetih do početka sedamdesetih godina: „Čiste ruke“ (oko 1960), „Orest“ (1961), „Savonarola i njegovi prijatelji“ (1965), „Sedmorica: kako bismo ih danas čitali“ (1968–1969) i „Terasa“ (1972). „Orest“ je radio-drama s mitskim predloškom, a „Čiste ruke“ u nauci se upoređuju sa Sartrovim komadom „Prljave ruke“ i sa Sofoklovim „Kraljem Edipom“. U tim tekstovima pozorište je prostor mišljenja u kojem se antičke i istorijske teme koriste da bi se govorilo o savremenom čoveku.

Dobitnik je dve Sterijine nagrade za dramu, Sterijine nagrade za teatrologiju, nagrada „Isidora Sekulić“ i „Đorđe Jovanović“ za kritiku i nagrade „Milan Rakić“. Umro je 20. juna 2002. u Sremskoj Kamenici. Posthumno su izašle njegove knjige „Terasa na dva mora“ (proza, 2002) i „U tavni čas“ (pesme, 2003).

Značaj

  • Drama kao mišljenje

    Njegovi komadi su rasprave u kojima se sukobljavaju ideje i ljudi.

  • Mit i istorija

    On koristi poznate ličnosti i mitove da bi ispitao pitanja vlasti, vere i slobode.

Dela5 ukupno, 1 sa analizom

Dela sa analizom na sajtu1

Potpun spisak dramskih dela5

Spisak obuhvata pet dramskih tekstova koje potvrđuje proverena literatura; podaci o praizvedbama nisu potvrđeni.

  1. oko 1960.Čiste rukedrama u tri čina; izvori daju 1960. ili 1961.
  2. 1961.Orestradio-drama po antičkom mitu o Orestu
  3. 1965.Savonarola i njegovi prijateljianaliza na sajtuistorijska drama o Savonaroli i njegovom krugu
  4. 1968–1969.Sedmorica: kako bismo ih danas čitaliradio-drama; u jednom izvoru „Sedam: danas“ (1968)
  5. 1972.Terasadrama

Iz iste epohe: Posleratna drama

Više o epohi: Posleratna drama

Izvori

  1. Osnovni podaci i raspored dela: baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“
  2. Istraživanja: Dve radio-drame ljubavi, mržnje i osvete„Orest“ (radio-drama, 1961), „Čiste ruke“ (1960) i „Sedmorica: kako bismo ih danas čitali“ (1969) · istrazivanja.ff.uns.ac.rs
  3. Istraživanja: Za čitanje, gledanje i aplauze (Sartrove „Prljave ruke“ i Hristićeve „Čiste ruke“)„Čiste ruke“ (1960), poređenje sa Sartrovim komadom i Sofoklovim „Kraljem Edipom“ · reff.f.bg.ac.rs
  4. Vreme: Jovan Hristićpozorišni kritičar, prevodilac T. S. Eliota, „Terasa“ i „Terasa na dva mora“ · vreme.com
  5. Vreme: Naš profesorprofesor dramaturgije, urednik Nolitovih pozorišnih edicija, „Čehov dramski pisac“, „O tragediji“ · vreme.com

Tekst je samostalno napisan na osnovu navedenih izvora; nije prevod ni prepričavanje pojedinačnog članka. Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam – ispravljamo je uz navođenje izvora. Kako proveravamo podatke.