Fabula
Kalimako je došao iz Pariza jer je čuo za lepotu Lukrecije i žudi za njom. Lukrecija je udata za starog pravnika Nikiju, sa kojim nema dece. Parazit Ligurio mu nudi rešenje: Kalimako će se predstaviti kao lekar koji zna lek protiv neplodnosti.
Lek je napitak od mandragore, ali, tvrdi lažni lekar, prvi muškarac koji sa ženom legne nakon što ga ispije će umreti. Nikija mora da nađe nepoznatog mladića koji će se žrtvovati. Lukrecija ne pristaje, ali je na to nagovaraju majka Sostrata i fra Timoteo, koji se od Ligurija daje podmititi.
Noću Nikija i njegovi saradnici uhvate na ulici naizgled skitnicu, i dovedu ga u postelju svoje žene. To je Kalimako. Ujutru on Lukreciji otkriva istinu. Ona, videvši da je prevara već svršena, prihvata Kalimaka za ljubavnika, a Nikija sa zadovoljstvom vodi u kuću sve zajedno.
Lica
Kalimako
mladi Florentinac, vraća se iz Pariza
Lukrecija
lepa i čestita žena
Nikija
njen muž, pravnik, naivan
Ligurio
parazit, tvorac prevare
Fra Timoteo
monah, podmitljiv
Sostrata
Lukrecijina majka
Siro
Nikijin sluga
Analiza
Ključne teme
Glupost i lukavstvo
Pobeđuje onaj ko ume da vidi slabosti drugih. Nikija je pripremljen za prevaru zato što veruje u ono što želi.
Licemerje crkve i društva
Monah je podmitljiv, majka podržava prevaru, a mudrost su pokazali samo najlukaviji.
Moć novca i prilike
Makijaveli u komediji pokazuje istu trezvenu političku logiku kao u „Vladalcu”.
Simboli i motivi
Mandragora
Čaroban koren koji obećava plodnost: lek koji je u stvari prevara.
Maska lekara
Svako u drami igra ulogu koja mu ne pripada.
Istorijski i književni kontekst
Makijaveli je „Mandragolu” napisao posle pada Florentinske republike, kada je bio udaljen sa političke scene. Pisao je kao čovek koji gleda svet bez iluzija, i u komediji koristi oblike rimske komedije, ali u savremenoj Firenci.
Komedija je rano postala poznata i igrana je po italijanskim gradovima. Ostala je njegovo najpoznatije dramsko delo.
Na sceni
Najteži zadatak postavke je Lukrecija: ona ne sme da bude ni žrtva ni obična koketa. Njena odluka na kraju je jedan od najzanimljivijih trenutaka renesansne komedije.
Humor dolazi iz brzine intrige i iz reči. Režija najbolje radi kad dozvoli likovima da budu ubedljivi u sopstvenim razlozima.
Nasleđe i recepcija
„Mandragola” se smatra najboljom italijanskom renesansnom komedijom i uzorom za komediju intrige u Evropi. Iz nje se lako vidi veza sa „Vladalcem”: svet u kom su uspeh i vrlina dve različite stvari.
Danas se igra na pozornicama širom sveta i često čita kao komedija o manipulaciji.
Produkcije i adaptacije
Arhiva produkcija za ovo delo se još dopunjuje; u nju ulaze samo podaci sa proverljivim izvorom. Imate program, fotografije ili snimak predstave „Mandragola“? Pošaljite ih na info@kulturnielement.org uz podatak o izvoru i upisaćemo ih u arhivu.
Pojmovi uz ovo delo
Izvori
- Osnovni podaci o delu (autor, epoha, godina, žanr, jezik): baza Corpus DramaticumKulturni element; način provere opisan na stranici „Izvori i metodologija“
Tekst je samostalno napisan na osnovu navedenih izvora; nije prevod ni prepričavanje pojedinačnog članka. Primećujete grešku ili imate bolji izvor? Pišite nam – ispravljamo je uz navođenje izvora. Kako proveravamo podatke.